Ako ovo čitaš sigurno se pitaš tko je ta Belinda Dobrec? Tko je ta teta koju sinčić grli na logu naše udruge? Tko je ta mama koja je za života nadahnula mnoge da krenu u borbu za djecu s teškoćama u razvoju pa i nas?
Pokušat ću ti ispričati njezinu priču na način na koji najbolje znam, iako moraš imati na umu da nije na jednom listu papira baš lako opisati osobu toliko velikog srca i osmijeha. Dakle, Belinda Dobrec rodila se u Rijeci 8. veljače davne 1970. godine. Ili ne tako davne, ali ovo je priča, a priče uvijek počinju sa „nekada davno“. Belinda je odrastala na adresi Omladinska 5. Da, baš u ovoj kući gdje je naša udruga sada. Ovi zidovi još uvijek pamte malu Belindu koja čita omiljene stripove koje joj je donesao barba Bogdan ili nezabravnu feštu na kojoj je, ako je vjerovati glasinama, bilo više od 100 ljudi zbog koje su susjedi zvali policiju. Ta Belinda tada nije previše razmišljala o djeci s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima. Ona je sanjala potpuno druge snove. Bila je novinarka, studentica prava, dadilja, konobarica u pizzeriji u Londonu, vlasnica turističke agencije, ponovno studentica, direktorica banke, majka troje djece… Moraš znati da je njoj sve čega se uhvatila polazilo za rukom, ali život uvijek ima nešto drugačije planove.
2007. godine, taman negdje oko 2. rođendana njezinog najmlađeg sina Maura počele su sumnje da „nešto nije u redu.“ I onda je krenulo, obilasci stručnjaka svih profila, kucanje od vrata do vrata, tone nalaza, mišljenja, preporuka i ostale papirologije – a nigdje konkretnog odgovora. Svi su postavljali drugačije dijanoze i davali potpuno drugačije prognoze. I baš nitko joj nije dao odgovore na pitanja koja su je najviše zanimala – Što sad? Kako dalje? Kako da pomogne svome sinu? Ovdje nam se u priču uključuje tata. I odmah uz tatu pokojni dr. Stanley Greenspan. Naime, tata je pretražujući internet pronašo da se u Washingtonu održava velika Floortime konferencija pod vodstvom Stanleyija Greenspana. Istog onog Greenspana čiju su im knjigu „Dijete s posebnim potrebama“ svi preporučili da pročitaju. Belinda je mislila da je njezin muž potpuno poludio – ona i prekooceanski let avionom nikako nisu išli zajedno. Ipak, nema toga što Belinda ne bi napravila za svoju djecu pa je tako odlučila stati na kraj i strahu od letenja. I ispostavilo se da je to bila najbolja odluka koju je mogla donijeti. Belinda koja se vratila iz Washingotona bila je puna novog elana, ideja i najvažnije od svega nade jer pomoć postoji – dugotrajna je i sveobuhvatna, ali postoji i pokazuje izvanredne rezultate. I tako se rodila neraskidiva veza između Belinde i dvadesetominutnih epizoda igre, ali i cijelokupne Floortime filozofije. Mauro je napredovao, polako, ali sigurno, a uz Belindu smo svi polako učili i istraživali što je taj Floortime. Naročito Leonida i Lea koje su uvijek bile tu kada je trebalo napraviti onaj sedmi Floortime u danu dok bi Belinda čitala još onu jednu Greenspanovu knjigu, neumorno proučavala forume kako bi našla nešto novo, pomogla nekom drugom roditelju djeteta s teškoćama koji je na početku trnovitog puta ili vodila borbu sa hrvatskim zakonodavstvom kako bi i njezin sin mogao pohađati redovni vrtić sa svojom tetom Andrijanom i kasnije redovnu školu poput njegovih vršnjaka. Nije se Belinda borila da samo njezin Mauro ima priliku igrati se i učiti sa svojim vršnjacima. Belinda se borila i izborila da i tvoj sin i tvoja unučica i tvoj mali susjed s teškoćama i kći tvoje prijateljice se mogu družiti s prijateljima iz kvarta uz malu pomoć asistenta. Zato se moram zaustaviti na sekundu i zahvaliti Belindi i svim onim drugim tetama i barbama i dječici koji su u žutim majicama na Markovu trgu i svim ostalim trgovima, televiziji, radiju i u školama glasno vikali „S poteškoćama se možemo nositi, s nepravdom ne!“
Belinda je smatrala da bi bilo nepravedno prema drugim roditeljima koji vode slične borbe kao ona zadržati taj Floortime samo za sebe. Vođena filozofijom „Zajedno smo jači!“ stupila je u kontakt s još jednom mamom borcem, našom Anamarijom. Anamarija i Belinda zajedno su udružile snage i čvrsto odlučile stupiti u kontakt sa Stanleyijevim nasljednicima, direktorima Floortime Centra u Washingtonu, Jakeom Greenspanom i Timom Bleeckerom. To nije bio nimalo lak zadatak, ali kombinacija Anamarijinog iskustva te poduzetnosti i Belindinog smisla za organizaciju i šarma uspjela je nešto što nitko dotad nije – dovesti vodeće američke stručnjake na području Floortime-a u našu malu Hrvatsku. I tako, prije gotovo 10 godina, 2011. u organizaciji dvije mame, Belinde i Anamarije održana je Prva hrvatska konferencija za DIR/FLOORTIME. Događaj je premašio sva očekivanja, sudjelovalo je preko 600 sudionika (stručnjaka, roditelja i drugih znatiželjnika iz cijele regije). Taj događaj pokrenuo je cijelu Floortime „lavinu“ u Hrvatskoj, ali i regiji zahvaljujući Milici Vakić i Logopolisu. Floortime lavina i danas se još uvijek kotrlja i svakim danom je sve veća i snažnija. No, Belinda nije stala samo na tome. Svi koji ste pokucali na vrata naše udruge vjerovatno dobro znate koliko je teško pronaći adekvatnu pomoć i rehabilitaciju za vaše dijete u Rijeci i okolici. Vjerujem da ste nemali broj puta pokušavali pronaći logopeda, rehabilitatora, psihologa, fizioterapeuta i druge u svom rodnom gradu, ali ste na kraju završavali na beskonačnim listama čekanja. Belinda nije imala vremena čekati. Znala je koliko je vrijeme za vas i vašu djecu dragocjeno i koliko znači svaki izgubljen dan, a kamo li mjesec ili godina. Ponukana manjkom sadržaja u Rijeci za djecu s teškoćama u razvoju i njihove roditelje odlučila je osnovati Udruga za pomoć djeci s poteškoćama u razvoju i poticanje harmoničnog razvoja djece i mladih DIRA Rijeka. U okviru udruge i naše terapeutice Leonida i Andrijana okušale su se u prvim terapijskim satima Floortime-a i senzorne integracije, neumorno učile, radile i brusile „zanat“ i postale vrhunske iskusne terapeutice kakve danas jesu. I onda kad se činilo da je sve krenulo baš onako kako treba, polako i podmuklo, onako kako to samo rak zna, ta neizlječiva bolest uvukla se u naše živote. Belinda je odlučno, kao što je to uvijek činila, krenula u još jednu borbu, borbu za život. Nažalost, to je bila njezina posljednja borba. Borba koju je izgubila 30. svibnja 2015.
Život bez Belinde za nas je bio nezamisliv. Ipak, vođeni njezinom snagom i ustrajnošću dali smo sve od sebe da nastavimo dalje putem koji nam je utabala. Belindinu misiju, viziju i cilj nastavili smo neumorno graditi unutar zidova Omladinske 5 gdje se sada nalazi naša Udruga za pomoć djeci i mladima s teškoćama u razvoju koja nosi njezino ime. Mauro je zadržao onaj isti vragolasti osmijeh s loga udruge prema kome je postao prepoznatljiv. Najstarija Belindina kći, Lea je isto ono ljeto 2015. upisala studij logopedije i uspješno položila sve ispite te magistrirala 2020. godine. Leonida i Andrijana i dalje neumorno uče i rade i neprestano se usavršavaju, a i Olena i Iva su se pridružile našoj Floortime priči. Tu su i ostali, Belindina obitelj, prijatelji, suradnici i svi koji se svakim danom trude da sjećanje na Belindu ne izblijedi, a da njezini snovi o društvu jednakih mogućnosti za sve članove društva postanu stvarnost.
Partneri
Pronađite nas na mapi
