Zamislite, primjerice, dječaka na igralištu, koji vrlo spretno trči prema toboganu, penje se, čeka red dozivajući majku da ga pogleda i zatim se uz vidljivo zadovoljstvo spušta niz tobogan. Zatim odlazi do pješčanika, uzima kantice i grabljice i poziva vršnjaka u igru pružajući mu kanticu. Od pijeska zajednički grade dvorac. U jednom trenutku začuje izrazito glasan zvuk hitne pomoći koja je projurila kraj igrališta, zastaje na tren i gleda prema vozilu, ali čim ono prođe nastavlja s prijateljem graditi svoj dvorac. Kada je završio gradnju, odlazi na ljuljačku i samostalno se ljulja razgovarajući s prijateljem koji je još u pješčaniku. Majka ga doziva da dođe po užinu, spretno silazi s ljuljačke, uzima užinu i odmara na klupi dok objeduje.
Zamislite sada djevojčicu koja se nalazi na istom igralištu. Već neko vrijeme ne silazi s ljuljačke i ljulja se izrazito jako. Zatim skače s ljuljačke i juri prema toboganu, pri čemu se zabija u drugo dijete. Na glasan zvuk hitne pomoći djevojčica odmah pokriva uši i preplašeno se stišće uz majku. Majka je poziva da uzme svoju kanticu i da se pridruži djeci u pješčaniku, no djevojčica ne može pronaći svoju kanticu iako se ona nalazi u vrećici točno ispred nje. Majka joj pomaže pronaći kanticu i zajednički odlaze do pješčanika, međutim pri samom doticaju s pijeskom djevojčica pokazuje izrazitu nelagodu i odmah odlazi iz pješčanika, trčeći gore-dolje po igralištu. Majka je nekoliko puta doziva da dođe po užinu. Kada napokon dođe, sjeda na klupu, no neprestano se vrpolji i lupa nogama.
Što je senzorna integracija?
Senzorna integracija je sposobnost organizacije osjeta kako bi oni mogli biti korisno upotrijebljeni. Ona opisuje kako naš mozak prima, obrađuje te odgovara na podražaje iz okoline i tijela. U primjeru dječaka vidimo upravo to – dobru integraciju svih osjetila.
A koja su to osjetila, odnosno koji su to osjetilni sustavi?
- taktilni sustav (dodir)
- proprioceptivni sustav (svijest o vlastitom tijelu)
- vestibularni sustav (ravnoteža)
- auditivni sustav (sluh)
- vizualni sustav(vid)
- gustativni sustav (okus)
- olfaktorni sustav (njuh)
„Osjeti su „hrana“ ili njega za živčani mozak. Svaki je osjet oblik informacije. Živčani sustav koristi tu informaciju da oblikuje odgovor koji toj informaciji prilagođava tijelo i um. Mozak neprekidno traži različitu senzornu hranu da se razvije i da potom funkcionira.“ A. Jean Ayres*
Kada je funkcioniranje mozga potpuno uravnoteženo, odnosno kad naš mozak točno prima, obrađuje i odgovara na podražaje iz okoline i tijela, tada su i naši tjelesni pokreti visoko adaptivni, učenje novih vještina i znanja je lako, a ponašanje i reagiranje je primjereno situaciji u kojoj se nalazimo (kao kod primjera dječaka). Takvo funkcioniranje nam omogućuje učinkovitu interakciju s fizičkom okolinom i ljudima. Kod većine ljudi senzorna integracija se događa bez svjesnog razmišljanja ili uloženog napora.
Međutim, ukoliko osoba ima odstupanje i u samo jednom od ova tri područja (primanja, obrade ili odgovora na podražaje), i njezino funkcioniranje će biti u skladu s tima, tj. senzorna integracija neće biti učinkovita. Osoba može biti premalo osjetljiva na neki podražaj (hiposenzitivna) ili previše osjetljiva (hipersenzitivna). Kao što je prikazano u primjeru djevojčice koja voli jaka ljuljanja, voli biti puno u pokretu, zabija se u drugu djecu, često se vrpolji, možemo posumnjati na vestibularnu i proprioceptivnu hiposenzitivnost. No isto tako pokazuje auditivnu i taktilnu hipersenzitivnost, pa pokriva uši na glasan zvuk i pokazuje nelagodu u doticaju s pijeskom. Da bi djevojčica mogla adekvatno funkcionirati potrebno joj je pomoći da njezin mozak dođe u stanje regulacije, a to ćemo postići ukoliko joj pružimo one unose koje njezin mozak traži (vestibularne i proprioceptivne), i pomognemo joj tolerirati one unose koji njezin mozak preplavljuju (taktilni, auditivni).
„…jer kad se pojavi problem u razvoju mozga, on je izvan domašaja svijesti ili kontrole. Besmisleno je govoriti mu da se smiri ili da se jače usredotoči. Nagrade, kao npr. slatkiši ili igračka, i kazne ne olakšavaju mozgu da postigne senzornu integraciju. Odrasli često povećavaju problem postavljajući zahtjeve koje dijete ne može izvršiti.“ A. Jean Ayres*
Zašto je to vrlo važno? Zato što dijete čiji mozak mora konstantno tražiti informacije iz tijela i okoline ili dijete kojem izrazito smetaju određeni unosi iz okoline teško će moći održati pažnju i koncentraciju na nekom zahtjevu ili zadatku.
Cilj terapije senzorne integracije je postići da mozak bolje funkcionira i da dijete postane samoorganzirano. Vidi se da je dijete samoorganizirano kada se može igrati nekim predmetom ili s nekom osobom na konstruktivan način jedno određeno vrijeme. Često se od djeteta traži dobar školski uspjeh i pažnja se posvećuje razvoju jezika i intelektualnih funkcija, a manje predvještinama koje omogućuju da bi dijete kasnije dobro svladalo čitanje i pisanje.
„Nastavnici čitanje, pisanje i matematiku često nazivaju „osnovama“, ali to su, ustvari, krajnje složeni procesi koji se mogu razviti samo na čvrstim temeljima dobre senzorne integracije.“ A. Jean Ayres*
Sve igre u kojima djeca uživaju u predškolskoj dobi (ljuljanje, igre loptom, igre skrivača, penjanje…) važan su preduvjet za usvajanje svega što će škola zahtijevati od djeteta jednog dana – koncentraciju, dobru koordinaciju, pažljivo slušanje i još mnogo drugih vještina.
„Problem senzorne integracije koji je u ranom djetinjstvu „sporedan“, može postati glavni hendikep kada dijete krene u školu.“ A. Jean Ayres*
*Ayres, A. J. (2002). Dijete i senzorna integracija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Partneri
Pronađite nas na mapi
