Ivan je rođen kao sin jedinac i jako je željeno dijete svojih roditelja. Od prvog dana života je obasipan ljubavlju, toplinom i brigom svih u njegovom okruženju. Od ranih dana, Ivan nije bio lako dijete. Često se budio noću, plakao, odbijao hranu, a ponekad je roditeljima bilo teško „pogoditi“ što dijete uistinu treba ili priželjkuje. Umjesto da se smiri tijekom nježnog ljuljanja i pjevušenja poput velikog broja djece, plakao je još više, crvenio se i teško smirivao. Nije podnosio buku, a često mu je i radio u automobilu stvarao nemir, iako se uslijed duže vožnje uspijevao smiriti i zaspati. Kako je rastao, tako su roditelji počeli uočavati da se njihov Ivan razvija malo drugačije od vršnjaka, no još oduvijek ih to nije zabrinjavalo. Prohodao je ranije od vršnjaka, te je motorički bio jako spretan, iako je izbjegavao tobogane i penjalice. Njihov veseli dječak često se smijao i zabavljao raznim šarenim predmetima, okrećući leđa drugoj djeci. Ne odaziva se na ime, no i dalje to roditelje ne zabrinjava – sigurno se zaigrao pa ne čuje. Ivan se često osamljivao, izbjegavao druge ljude, a sve češće i svoje roditelje. Najviše je volio bili sam, zabavljati se neprestanim trčanjem, smijanjem, mahanjem i skakanjem. Na zvukove određenih glazbenih igračkica postao je presretan, djelovao je poput malog plesača koji na svojim čarobnim prstićima izvodi iznova neku novu plesnu točku. No, često je taj smijeh prelazio u histeričan plač.
S gotovo dvije godine, Ivan nije koristio niti jednu riječ, no okolina je tješila roditelje kako je on dječak, progovorit će, ima vremena. Bitno da je sretan, da se smije. Da se igra. Kako je vrijeme prolazilo, roditelji su se počeli ozbiljno brinuti za Ivana. U početku ih je najviše brinuo izostanak govora i veoma siromašan izbor namirnica koje Ivan konzumira, no ubrzo uočavaju sve više razloga za brigu. Ivan neprestano izbjegava društvo, ne igra se igračkama poput vršnjaka, već samo slaže omiljene figurice u niz, mnogo je u pokretu i ne primjećuje stvari i osobe oko sebe, još nosi pelenu, a i ne hrani se sam. Mnogo plače bez razloga, teško se smiruje. Roditelji su se teška srca uputili raznim stručnjacima i ubrzo su dobili brojne informacije koje su u suštini upućivale na jedno – Ivan je dijete s teškoćama u razvoju. Izgubljeni u vrtlogu informacija, dijagnoza, pregleda i preporučenih terapija zapravo su ostali prepušteni sami sebi. Što sad? Kako dalje? Kako pomoći Ivanu?
Pokušali su razne pristupe, no najviše ih je zainteresirao Floortime. Tijekom Floortime terapija, roditelji su primijetili da Ivan postaje drugo dijete te su ga počeli intenzivno provoditi i kod kuće. Ivan se razvija i napreduje, povremeno ostvaruje sve topliji kontakt očima, gestama nastoji jednostavno objasniti što želi, ne odustaje brzo kao ranije, a i sve češće dozvoljava da ga se dotakne. Svaku seansu s nestrpljenjem očekuje i juri u kabinet. U igri s terapeutom se ne udaljava, već želi još, sam poziva na igru i ne odustaje brzo kao ranije. Sjaj u Ivanovu oku iznova odaje koliko potencijala ima i kako je bistro dijete. Floortime mu je kroz igru omogućio da se postepeno otvora ka svijetu i korača stepenicu po stepenicu prema ostvarivanju svog potencijala. Ivan to može, i uz pomoć terapeuta i roditelja, hoće!
DIR®/Floortime model™
DIR/FLOORTIME je model učenja interakcije putem djetetovih prirodnih osjećaja i interesa koje omogućuju različitim dijelovima uma i mozga da rade zajedno i da izgrade sukcesivno više razine socijalne, emocionalne i intelektualne sposobnosti.
DIR model uključuje ove važne komponente i tijekom rada s djetetom radimo na sve tri istovremeno:
D(Developmental= razvojni)
Svako dijete savladava miljokaze emocionalnog, socijalnog i intelektualnog razvoja. Prva tri miljokaza označavaju djetetovu sposobnost da doživi svijet oko sebe i pritom ostane smireno i zainteresirano te da ostvari odnos sa svojim najbližima te da komunicira s njima. Ostali miljokazi označavaju sposobnost djeteta da komunicira na složeniji način sa svojom okolinom te pritom iskazuje svoje emocionalne ideje, razmišlja na logičan način te konačno da razmišlja o sebi na reflektivan način.
I(Individual differences= individualne razlike)
Ovaj dio modela naglašava da je svako dijete različito te ima jedinstveni način na koji prima, obrađuje i odgovara na raznorazne senzoričke podražaje iz svoje okoline, kao što su npr. zvuk i dodir te kao što je planiranje svojih radnji. Postoje djeca koja su preosjetljiva na zvuk ili pak nedovoljno osjetljiva na dodir, stoga je važno upoznati individualni profil svakog djeteta s kojim se radi.
R(Relationship-based= utemeljen na odnosima)
Kako bi dijete savladavalo miljokaze potrebni su mu odnosi s roditeljima, članovima obitelji, odgajateljima, terapeutima, vršnjacima i ostalima, koji usmjeravaju ove na emocijama utemeljene interakcije ovisno o djetetovom individualnom profilu, njegovim slabim i jakim stranama. Emocije imaju ulogu vođe i upravljaju čitavim mentalnim timom te stoga nije potrebno da radimo na svakom djetetovom području razvoja zasebno. Dijete koje sudjeluje u dvosmjernoj komunikaciji sa svojom majkom s namjerom, razvija svoje govorne vještine, ali ujedno i motoričke, perceptivne, senzoričke, kognitivne, socijalne.
Specifična tehnika ovog modela je Floortime. To je intenzivan intervencijski program koji se zasniva na djetetovom profilu. Floortime je jezgra onoga što zovemo razvojni pristup terapiji. On odvodi dijete natrag prema onom prvom miljokazu koji je bio propušten – dijete počinje razvojni napredak iznova. Intenzivnim radom s roditeljima i terapeutima, ono se penje stepenicu po stepenicu kako bi započelo ovladavanjem vještinama koje nema. Da bi se dijete penjalo po razvojnoj ljestvici potreban mu je intenzivan individualni rad. Floortime stvara okolnosti za usvajanje bitnih razvojnih ljestvica. Može se uvesti kao postupak i filozofija kod kuće, vrtiću/školi te kao dio različitih terapija.
Floortime je 20 – 30 minutno razdoblje u kojem se vi i vaše dijete družite, sjedite na podu i igrate. No, floortime nije samo igra! Ključ Floortimea je interakcija te se on može provoditi bilo gdje u bilo koje vrijeme više puta dnevno.
„U interakcijama i slobodnoj igri tijekom floortimea pomažete svom djetetu da izgrađuje društvene, emocionalne i intelektualne vještine.“ Stanley I. Greenspan*
Djeca s teškoćama u razvoju trebaju veoma mnogo vježbati povezivanje namjera ili emocije s ponašanjem i zatim s govorom.
„Svaki put kad se spuštate na pod i komunicirate – spontano, radosno, u skladu s djetetovim interesima i motivacijama – pomažete mu da gradi vezu između emocija i ponašanja, i konačno, govora, a na taj način pomažete da napreduje ka vrhu razvojne ljestvice.“ Stanley I. Greenspan*
Floortime se od obične igre razlikuje po tome što vi imate razvojnu ulogu da budete djetetov aktivni partner u igri. Vaš je zadatak slijediti djetetovo vodstvo i igrati se onoga što ga zanima, ali na takav način da ga potičete na interakciju s vama. Vaša je uloga biti konstruktivni pomagač i, kada je potrebno, provokator koji daje sve od sebe da djetetovu aktivnost pretvori u interakciju dviju osoba. Slijediti djetetovo vodstvo znači nadograđivati njegove prirodne interese i sklonosti. Nije nužno da to znači raditi ono što dijete želi raditi. Mnogi roditelji i stručnjaci često pasivno slijede djetetovo vodstvo, ne stvarajući mnogo prilika za otvaranje i zatvaranje ciklusa. Ponekad će dijete spremno prihvaćati vaše pokušaje, a ponekad ćete ga morati mnogo više poticati, ali uvijek u okviru njegovih interesa.
Ciljevi Floortimea neće točno odgovarati broju od 6 miljokaza, jer se nekoliko miljokaza prirodno preklapa tijekom djetetova učenja. Stoga u floortimeu radimo na 4 cilja:
- Poticanje pažnje i intimnosti. Cilj je pomoći djetetu da se usmjeri na vas i da uživa u vašoj prisutnosti. To se odnosi na 1. i 2. miljokaz.
- Dvosmjerna komunikacija odnosi se na pomaganje djetetu da nauči otvarati i zatvarati komunikacijske krugove. S vremenom ćete mu pomagati u otvaranju i zatvaranju mnoštva komunikacijskih krugova u složenom, problemskom dijalogu. To odgovara 3. i 4. miljokazu.
- Poticanje izražavanja osjećaja i ideja te njihova upotreba. Dijete je u stanju započeti učenje izražavanja osjećaja i/ili namjera govorom i igrom pretvaranja. Vaš cilj je poticati dramatizacije i prividne situacije u kojima ono ispoljava svoje želje i osjećaje te mu postupno pomagati da to izrazi govorom. Taj cilj odgovara 5.miljokazu.
- Logička misao. Pomaže djetetu u povezivanju ideja i osjećaja tako da dođe do logičkog razumijevanja okoline. Vaš je cilj poticati ga da logički povezuje misli. Taj cilj odgovara 6.miljokazu.
Cilj rada s djetetom na principima Floortimea nije forsiranje interakcije, već povezivanje i dijeljenje zadovoljstva zajedničkog djelovanja i doživljavanja uzajamne radosti. Ako ste pod pritiskom, ometani ili nervozni, nećete biti u stanju pomoći djetetu da bude smireno i da se osjeća ugodno; djeca znaju kada odrasla osoba ima za njih vremena i strpljenja. Uz to je važno da zaboravite na djetetov kronološki uzrast i uskladite se s njegovim razvojnim sposobnostima.
Svrha Floortimea je pomoći djetetu da postepeno ovlada raznim vještinama i sposobnostima razvojne ljestvice, počevši od prvih nesavladanih miljokaza. Za mnogu djecu s teškoćama to može značiti da počinjemo od sposobnosti regulacije, smirivanja i intimnosti (bliskosti). Kao što je već rečeno, svaki miljokaz predstavlja temelj za sljedeći. Miljokaz je u potpunosti savladan kada je dijete, pod utjecajem jakih emocija, u stanju da ispoljava neku vještinu – odnosno, drugim riječima, u stanju je biti blisko s roditeljima brzo nakon što se naljutilo, održavati dvosmjernu komunikaciju čak i kada je uznemireno, govoriti i igrom izražavati osjećaje ubrzo nakon frustracije.
Da bi dijete napredovalo i ostvarilo maksimalni potencijal, neophodan je intenzivan terapijski rad u koji moraju biti uključeni stručnjaci raznih profila na čelu s roditeljima i užim članovima obitelji. Odlična suradnja roditelja, odgajatelja/učitelja, asistenta, terapeuta, psihologa, logopeda te ostalih stručnih osoba vodi ka ostvarenju djetetova potencijala. No poseban naglasak valja staviti na edukaciju roditelja te intenzivan rad kod kuće!
Suprotno čestim uvjerenjima, Floortime NIJE samo igra i NIJE namijenjen isključivo djeci mlađe životne dobi. Dapače, Floortime je fantastičan pristup koji se može primjenjivati u svim životnim razdobljima u svrhu napredovanja pojedinca ka višim nivoima apstraktnog razmišljanja što odgovara 7.,8., i 9.miljokazu.
*Greenspan, Stanley I., Weider, Serena. (2003). Dijete s posebnim potrebama. Velika Gorica: Ostvarenje d.o.o.
Partneri
Pronađite nas na mapi
